Da li je organizacija treninga u jutarnjim i popodnevnim smjenama dobra ili loša za nogometaše?

By faling to prepare, you are preparning to fall.

Benjamin Franklin

Važnost kvalitetne infrastrukture

Nogometna infrastruktura je neizostavan faktor u razvoju nogometaša. Dok razvijene zemlje poput Austrije ili Njemačke imaju na desetak moderno uređenih igrališta jedan do drugog, kod nas u hrvatskoj postoje regije i županije koje imaju samo jedno ili nijedno igralište s umjetnom travom. O grijanim igralištima i terenima s rasvjetom je bespredmetno raspravljati pogotovo izvan četiri najveća grada.
Očekujem da će se u budućnosti stanje popraviti tako da će više djece koji igraju nogomet imati bolje uvijete. Na to mislim kvalitetnije terene s prirodnom i umjetnom podlogom koji su osvijetljeni i zatvoreni.

Infrastruktura pomaže da mladi nogometaši imaju više termina u kojima mogu trenirati te da su ti termini kvalitetniji.

Škola i nogomet

Za nogometaše i trenere u kategorijama pionira, kadeta i juniora je između ostaloga važno da igrači imaju zajedničke treninge. Jedan od ciljeva treninga je uigravanje ekipe. Tu dolazimo do problema jer većina srednjih i osnovnih škola radi u dvije smjene. U tim situacijama igrači jedne ekipe dolaze na dva treninga. Oni koji pohađaju nastavu ujutro dolaze na treninge popodne, dok učenici koji pohađaju nastavu popodne dolaze na treninge prije škole.

Tako da imamo situaciju da jedna momčad trenira u dva termina. U ozbiljnom radu je to neprihvatljivo iz više razloga. Igrači bi se trebali uigrati a vide se tjedno na utakmicama. Trener ima premalu skupinu igrača na treningu da bi vježbao taktičke elemente zbog podjele.

U tim slučajevima je nužno da svi igrači pohađaju škole koje rade u jednoj smjeni ili da klub osigura uvijete za zajedničke večernje termine. U malim mjestima u kojima djeca u klub dolaze iz jedne ili dvije osnovne škole treninzi u jednoj smjeni ne predstavljaju veći problem kao što je u gradovima. U urbanim sredinama ima puno više djece i škola.

Na žalost dobar dio klubova u gradovima ne može priuštiti djeci treniranje u jednoj smjeni. Nemaju dovoljno termina za sve zbog manjeg broja igrališta, ili nemaju rasvjetu na igralištima. Česti su i slučajevi kada klub ima termina i mogućnosti ali štedi na troškovima električne energije.

Kako se trenira u Hrvatskoj

Ruralne sredine

U manjim sredinama gdje nema puno djece nema ni potrebe za škole da održavaju nastavu u dvije smjene. Obično nogometaši idu ujutro na nastavu dok u popodnevnim satima imaju nogometne treninge. Ono što može nedostajati tim sredinama je manjak kvalitetnih terena i uvjeta. U jesenskom i zimskom periodu se ne mogu održavati određeni treninzi jer nedostaje terena s umjetnom travom u slučaju kiše. Ili nema dovoljno termina jer su dani kraći.
Djeca u ruralnim sredinama imaju preduvjete za ostvariti trening u jednoj smjeni ali je jako malo te djece i često ih brojčano nedostaje.

Gradovi

U gradovima, pogotovo ako govorimo o Zagrebu, je suprotna situacija. U takvim sredinama nogomet trenira najveći broj djece. Postoji manjak škola što je ozbiljan problem na nacionalnoj razini. Škole obično rade u dvije smijene. Postoje škole koje rade u jednoj smjeni, ali one su u manjini. U iznimnim situacijama, kao što je bila nakon potresa ili uređenja neke škole održavaju nastavu i u tri smjene.

Višak djece u odnosu na broj terena i nastava u dvije smijene diktira da najveći broj djece trenira nogomet u odvojeno u jutarnjim i večernjim terminima.

Početnici vs adolescenti

Početnici bi trebali trenirati u manjim skupinama. Pri tome mislim na djecu u razrednoj nastavi. Njihov razvoj se temelji na usvajanju individualnih vještina. Igre koje oni igraju su temeljne s manje igrača u polju.

Veći broj početnika je teže kontrolirati na treningu. Njihov kapaciteti u koje ulaze pažnja i moć koncentracije su ograničeni. Emotivno su nezreli tako da dolazi do sukoba, nepoštivanja pravila te izljeva ljutnje ili tuge što treneru oduzima energiju .

U toj dobi je bitno da se trener ima mogućnosti i vremena posvetiti se svakom pojedincu koji zahtjeva veću pažnju od starijih vršnjaka. Manje je važno da li se radi o intervenciji na učenju nogometnih vještinama ili se govori o radu na jačanju socioloških kompetencija nogometaša.

Djeci prije adolescencije više je potreban sadržaj skojim razvijaju svoje vještine u malim skupinama igrača, nego treniranje u većoj grupi djece koju kontrolira jedan trener. Zbog toga je njima sasvim svejedno treniraju li svi u istoj grupi sa svojim klupskim prijateljima dok je ta grupa heterogena.

Kad govorimo o starijem uzrastu ta pravila ne vrijede. S razvojem individualnih kvaliteta, osnovama taktičkog djelovanja u malim skupinama i postignućem mentalne zrelosti nogometašima je potrebna nadogradnja.

Ta nadogradnja dolazi u pubertetskom razdoblju i nastavlja se do kad igrač ne postigne nogometnu zrelost koja se često dostiže u ranim dvadesetim godinama života.

Što su skupine igrača starije to im je potreba za zajedničkim ekipnim treninzima izraženija. Osnovni nogometni principi se ne razlikuju ali dolazi do produbljivanja znanja. Igrači se sve više specijaliziraju za ulogu koju će igrati i zadaci koje dobivaju na treninzima i utakmicama su individualizirani. Sama igra i priprema za utakmicu se upravo zasniva na jedinstvenim sposobnostima igrača.

Sposobnost učenja i prilagodbe u različitim situacijama na terenu, odnosno razina taktičkog znanja je ključna za srednjoškolce. O tome ovisi daljnji razvoj igrača. Nemoguće je doći do kvalitetnog pomaka u razumjevanju igre kod nogometaša bez dobro organiziranih taktičkih treninga koji zahtijevaju odgovarajuću veličinu terena i suigrače koje ćemo imati na utakmicama.Za takvu grupu igrača treninzi u smjenama su daleko od dobrog rješenja.

Paradoks

Sad kad znamo kakve uvjete za razvoj trebaju nogometaši u specifičnim životnim razdobljima, te s kakvim problemima se borimo vezano za infrastrukturu idemo pogledati što naši klinci zapravo dobivaju.

Početnici u gradovima za čiji razvoj je manje važan trening u smjenama imaju zajedničke večernje treninge. Razlog za to je jednostavan. Učenici prvih razreda osnovnih škola imaju nastavu u jutarnjim smjenama dok ih određen dio ostaje u dnevnom boravku. Većina roditelja koja rade ne može dovoziti djecu na treninge prije 17:00 h.

Nogometni klubovi zbog tog razloga prepuštaju večernje termine početnicima. Zbog toga je čest primjer da vidimo da jedan trener radi s velikom skupinom najmlađih igrača. To je zapravo loše za sam razvoj nogometaša. Klubovi se previše ne brinu jer u jednu ruku takav pristup gdje jedan trener radi s puno djece u večernjem terminu punu klupsku blagajnu. Dolazi više djece dok trener koji radi u večernjem terminu ne mora biti profesionalac, odnosno manje ga se plaća.

Drugi razlog zbog čega klubovima ne smeta takav raspored je to što ne mogu promijeniti školski sustav koji je zastario i potrebna mu je reforma. On posredno diktira kada djeca mogu trenirati.

Nogometaši adolescenti koji pohađaju više razrede srednjih škola i srednjoškolci uključujući i juniore su zbog istih razloga osuđeni trenirati u smjenama. Imate li nogometaša u Zagrebu vjerojatno ste upoznati da mnogi od njih imaju treninge u dvije smjene.

Ranije sam naveo nogometne razloge zbog kojih je to loše ali oni nisu jedini. Kako najmlađi treniraju poslijepodne juniori kadeti ili pioniri moraju trenirati u 15:00 h odmah poslije škole. Nogometaši na treninge mogu doći iscrpljeni i gladni. U ljetnim terminima tada vlada ogromna vrućina, pogotovo ako se trenira na umjetnoj travi.

Druga opcija je treniranje u kasnim večernjim terminima iza 20:00 h koji nisu dobri zbog toga što zimi može biti hladno u to doba. Osim toga igračima prijeti nedostatak sna koji je važan za mlade.

Ima li smisla?

Problem gdje generacije nogometaša treniraju u dvije smjene ne zahvaća samo igrače nego i trenere. Zamislite kako bi izgledala igra ozbiljne seniorske momčadi u kojoj bi šest igrača trenirala ujutro, dok bi petnaest drugih igrača trenirali popodne i onda bi se našli na utakmici u subotu.
Sljedeći tjedan bi ujutro treniralo dvanaest igrača s vratarima dok bi popodnevna grupa trenirala u istom broju ali bez napadača koji su bili na jutarnjem treningu.
Navodim slučaj mnogih juniorskih i kadetskih momčadi od kojih se očekuje, ili u ovom slučaju očigledno ne očekuje, da izbace kvalitetnog igrača za seniore.

U takvim uvjetima je nemoguće u potpunosti razviti taktički obučene igrače. Jednako je teško i trenerima jer ni oni nemaju priliku provoditi taktičke zamisli ako im nedostaju igrači. Tu dolazi do širih problema od taktike. Upitan je razvoj kondicijskih sposobnosti. Pripremamo igrače na utakmicu u kojoj sudjeluje 22 igrača na velim terenu tako da ih na treningu ima desetak. I tako godinama.

U terminu poslije toga možemo vidjeti početnike koji igraju 9 na 9 jer su grupe u odnosu na trenera i dob prevelike. Zamjenom lončića i poklopčića naše početnike oštećujemo tako da ne mogu razvijati individualne vještine zbog prevelikog broja djece u skupinama na treningu.
I onda kad ti nogometaši stasaju, noseći sa sobom probleme iz mlađih kategorija, loše posložen sustav im ne dopušta razvoj taktičkih sposobnosti.

Kako riješiti problem

Za roditelja je najbolje rješenje potražiti klub koji početnicima radi s manjom skupinom djece podijeljenom u homogene skupine. Nogomet gdje na jednog trenera dolazi dvanaest do četrnaest djece po treningu na kojem se igra nogomet s najviše pet igrača u momčadi je idealan za početnike.

Biranjem klubova koji vode računa o kvaliteti treninga i pravilnom omjeru broja igrača, trenera i prostora na kojem se trenira izravno utječete na ostale klubove da naprave promjene. 

Trenira li vaše dijete u kadetima konstantno u grupi manjoj od 18 igrača na treningu i pri tome je odvojen od suigrača s kojima igra utakmice ne pridonosi njegovom taktičkom razvoju i suradnji kao što je to slučaj dok ekipa trenira zajedno.

Broj igrača na treningu i termin treninga ne određuje kvalitetu samog treninga ali je preduvjet da se kvalitetan trening provede. Dobar trener može osmisliti svrsishodan trening u svim uvjetima ali je njima ograničen.

Za promjenu ovog sustava koji nije najbolje rješenje za naše nogomet je potrebno napraviti reviziju državnog školstva i rada nogometnih škola.

Za to nema previše interesa jer je kratkoročno neisplativo. Klubovi bi trebali uložiti sredstva u terene i rasvjetu kako bi imali više termina, smanjiti broj igrača u momčadima i povećati broj trenera. U trenutku dok većina od njih nema jasnu i dugoročnu viziju te se bore sa sredstvima koja ovise o broju polaznika u nogometnoj školi takav potez se čini teško provediv.

Cijenu takvog rada bi morali platiti i roditelji. Kvalitetan rad je skuplji. Zbog toga bi članarine u klubovima bile i dvostruko više. To je zbog toga što bi trebale porasti plaće i broj trenera te ulaganja u izgradnju i održavanje infrastrukture. Tko bi upisao dijete u klub u kojem je dvostruko veća članarina?

Gledamo li dugoročno onda je slika sasvim drugačija. Dobili bi kvalitetnije nogometaše i sretniju djecu. Usluga koju roditelji i djeca dobivaju bi odgovarala usluzi koju plaćaju.
Klubovi bi proizvodili bolje igrače koje bi plasirali na tržištu. Imali bi više kvalitetnih stručnjaka.

Kao roditelj je važno da prepoznate principe koji su potrebni za kvalitetan razvoj vašeg nogometaša. Imate li talentirano dijete, tražite klubove koji najviše rade u interesu djece. Umjesto da podržavate tradicionalni pristup, zapitajte se što je zapravo pravi razlog zbog čega početnici u nogometu treniraju u velikim grupama. Da li je to zbog toga što klub brine o njima ili je razlog leži nekom drugom problemu?

Prilikom upisa u nogometne škole roditelji bi trebali posvećivati više pažnje organizaciji rada u klubovima. Za djecu koji su početnici i tek kreću u svijet nogometa, treninga i utakmica bitnu ulogu u razvoju njihovih vještina ima organizacija rada. Podcjenjivanje kvalitetne organizacije treninga u odnosu na tradiciju klub ili broj djece koji klub upisuje može usporiti nogometni razvoj vašeg djeteta.