Znate li na kojoj igri nogometni treneri temelje razvoj mladih igrača?

Play gives children a chance to practice what they are learning.

Fred Rogers

 

Vjerojatno ste znali zamijetiti da Vaše dijete na treningu igra nogomet u omjeru 4v4 ali da li ste se ikad zapitali zašto baš igra u tom omjeru. Isto tako neki roditelji su mogli primijetiti da im dijete uvijek igra nogomet u većim omjerima kao što su npr. 8v8, 9v9. Omjer koji se na treningu koristi pri igranju nogometa je od velike važnosti za razvoj Vašeg djeteta. Nije isto igrati 4v4 i 9v9. Igra 4v4 je daleko razvojnija od 9v9 i postoje razlozi zašto taj omjer pri igranju nogometa, pogotovo kod mlađih dobnih kategorija od iznimne važnosti i ta teza će biti objašnjena kroz ovaj članak. 

Igra 4v4 ima puno benefita i važan je segment u razvoju mladih nogometaša. Upravo ti benefiti će biti objašnjeni u ovom članku kako bi se dobio zaključak zašto je važno koristiti omjer 4v4 na nogometnom treningu mladog nogometaša. Igra u omjeru 4v4 sadrži ključne elemente u procesu učenja igranja nogometa. Igra 11 v 11 nije efikasna kako bi se mladi igrač adekvatno razvijao jer su situacije u igri prekompleksne za početnike, manje je prilika za igrača da iskusi svoju ulogu na terenu u punom obujmu te je broj kontakta sa loptom manji. U kratko, igrač premalo sudjeluje u igri. 

Kako bi razvijali određene nogometne vještine potrebno je puno ponavljanja. Osim razvijanja nogometnih vještina, igra 4v4 je odlično temelje za učenje taktičkih principa u svim fazama nogometne igre. Faze nogometne igre su, faza napada, kada je momčad u posjedu lopte, faza obrane, kada je protivnička momčad u posjedu lopte, tranzicija iz napada u obranu i tranzicija iz obrane u napad. 

Zašto baš 4v4?

Omjer 4v4 ima sve elemente koje nogomet kao igra može ponuditi, percepcija igre (donošenje odluka), tehničke vještine (egzekucija odluka), komunikacija i nogometni fitness. 

1) Tehnika (egzekucija odluka) – predstavlja nogometaševe vještine koje su potrebne za igranje nogometa kao što je npr. kontrola lopte.

2) Percepcija (donošenje odluka) – percepcija u igri je neophodna kako bi igrač mogao raspoznati koje nogometne akcije su prikladne ili neprikladne u određenoj situaciji odnosno kakve odluke igrač donosi. Percepcija je u velikoj mjeri pitanje iskustva i nogometne inteligencije.

3) Komunikacija – u ovu domenu spada nogometna taktika. Komunikacija (verbalna i neverbalna) u ovom kontekstu predstavlja interakciju između lopte, suigrača, protivnika i prostora. 

4) Nogometni fitness – sposobnost održavanja ciklusa egzekucije odluka, donošenja odluka i komunikacije što frekventnije i duže tijekom nogometne utakmice. To znači da kroz utakmicu nogometaš što duže i što uspješnije izvodi nogometne akcije.

4v4 je najmanja manifestacija prave utakmice. 4v4 nije novi koncept u nogometu, Nizozemci su još sredinom osamdesetih godina isticali važnost tog koncepta. Najutjecajniji čovjek nizozemskog nogometa Rinus Michelis rekao je: “Dobri treneri koriste bazu kriterija iz uličnog nogometa za svoju viziju razvoja mladih nogometaša, oni shvaćaju da ti elementi produciraju najefikasniji trening za djecu”. Igra 4v4 je upravo ona igra koja se često igrala na ulicima, van nogometnog treninga gdje su djeca nesvjesno na vrlo efikasan način razvijala svoje nogometne vještina. Mnogi nogometaši su već isticali kako je na njihov nogometni razvoj uvelike imao utjecaj igranja uličnog nogometa, od Cruyffa pa do Ronalda, brazilskog, itd. 

Igra 4v4 zbog manjeg broja igrača u polju kreirat će ćešća ponavljanja određenih situacija, tehničkih i taktičkih a osim toga igračima će biti zabavno zbog toga što će se često nalaziti u situacijama da postignu pogodak i zbog toga što će često imati loptu u nogama. Bez lopte u nogama nema razvoja tehničkih vještina. Naravno da u igri 4v4 nije jedini cilji samo zabava i da svaki igrač može raditi što hoće bez poštivanja određenih principa. Struktura kako igrači trebaju biti raspoređeni na terenu postoji, postoje i taktički principi koje igrači trebaju poštovati te svaka pozicija ima svoju ulogu na terenu. Potreban je nivo organizacije u igri kako se igra ne bi pretvorila u kaos jer to nisu uvjeti u kojem se mladi igrači mogu efikasno razvijati. 

Nijedna nogometna situacija nije ista te se određeni nogometni problem ne može rješavati ako je odvojen od konteksta samog problema te se ne može učiti “napamet” kako rješiti problem, upravo zato jer je svaka nogometna akcija različita. Upravo u igri 4v4 dobivate mnoštvo tih različitih situacija na temelju kojih igrač rješava probleme. Kada igrač ima problem koji ne može riješiti sam, tu je trener da sa svojim coachingom pomogne. Cilj je da igrač kroz igru riješava probleme na implicitan način jer će tako biti spremniji za probleme koji ga čekaju na utakmici jer je nemoguće samo na eksplicitan način pripremiti igrača na sve probleme sa kojim će susreti igrač na terenu, to će samo sniziti njegovu kreativnost u rješavanju različitih problema.

Zašto 4v4 a ne 3v3 ili 5v5?

To je sasvim logično pitanje koje se nameće samo po sebi. Kako razlika u samo jednom igraču može napraviti takvu razliku. Podijelio bi razliku u dva segmenta, jedan je osnovni taktički principi (komunikacija) a drugi broj ponavljanja tehničkih vještina (egzekucija odluka). Prije nego krenem objašnjavati razliku, potrebno je navesti osnovne taktičke principe u fazi napada i fazi obrane te ih objasniti.

Osnovni principi u fazi napada:

1) Dubina – to je opcija koju igrač na lopti ima prema naprijed

2) Širina – predstavlja da se koristi cijela širina terena pri izgradnji napada i za to je potrebno imati igrače koji okupiraju bočne pozicije na terenu. Također predstavlja da igrač na lopti ima opciju lijevo i desno od sebe za dodati loptu, u ovom kontekstu to ne mora biti igrač na bočnoj poziciji nego npr. desni centralni vezni i lijevi centralni vezni.

3) Podrška – netko će ovaj princip ubaciti i pod dubinu, radi se o tome da igrač na lopti ima opciju za odigrati dodavanje prema nazad. 

4) Penetracija (probijanje) – predstavlja osvajanje prostora na terenu, pomicanje na terenu dodavanjem ili driblingom.

5) Mobilnost – to znači kretanje ali u smislu kretanja bez lopte. Igrač kretanjem može stvoriti prostor za sebe ali i za suigrača. Igrač se kreće kako bi primio loptu ali i kretanje je nužno kako bi se destabilizirala obrambena protivnička struktura što može kreirati situaciju da netko od njegovih suigrača primi loptu.

6) Improvizacija – kada igrač individualnom akcijom kreira situacije za dodavanje ili za udarac na gol za sebe ili suigrače. Takve akcije mogu biti rezultat driblinga, dodavanja ili kretanja u prostor igrača.

Osnovni principi u fazi obrane:

1) Pritisak – pritisak na igrača sa loptom kako bi se lopta osvojila ili kako bi se protivnički napad usporio.

2) Pokrivanje – kada najbliži igrač ili igrači onom igraču ili igračima koji rade pritisak na protivničkog igrača s loptom pokrivaju leđa, tako da čuvaju protivničkog igrača ili brane prostor iza suigrača.

3) Balans – igrači koji brane protivničke igrače i prostore iza igrača ili igrače koji rade pritisak na igrača sa loptom i igrača ili igrače koji rade princip pokrivanja.

4) Dubina – odnosi se na ostatak momčadi koji ne sudjeluje u principima pritiska ,pokrivanja i balansa te se oni fokusiraju da pokriju najviše dubinske opcije za dodavanje protivnika te da brane prostore koje protivnik može napasti. 

5) Kompaktnost – kompaktna struktura kako bi se protivniku limitirao prostor u koji može odigrati dodavanje.

6) Odgađanje – kada se radi pritisak na loptu bitno je da igrač ne “ispadne” prelagano iz pritiska na igrača koji ima loptu nego da ako ne može osvojiti loptu da uspori protivnički napad.

7) Kontrola intenziteta duela – igrač treba kontrolirati svoj intenzitet pritiska na igrača sa loptom kako se ne bi prebrzo zaletio na protivnika i tako ispao iz 1v1 duela, također bitno je da ne krene prekasno u duel jer na taj će način isto izgubiti duel. Pravovremeni tajming je ključan u nogometu.

Smanjivanjem omjera na 3v3 gube se neki od ovih taktičkih principa u fazi napada i u fazi obrane. U fazi napada se gubi jedan od ova tri principa jer da bi se ispunila ta tri principa, potrebno je imati minimalno četiri igrača na terenu. Isto tako kako bi se ispunila četiri principa u fazi obrane, potrebno je imati minimalno četiri igrača na terenu. 

U fazi napada principi penetracija (probijanje), mobilnost i improvizacija su u načelu mogući i sa minimalno dva igrača ali principi dubina, širina i podrška trebaju imati minimalno četiri igrača. U fazi obrane principi kompaktnost, odgađanje i kontrola intenziteta duela su moguća sa minimalno dva igrača ali principi pritisak, pokrivanje, balans i dubina nisu mogući bez minimalno četiri igrača.

U omjeru 3v3 će uvijek faliti minimalno jedan od tih tri principa u fazi napada i jedan od četiri principa u fazi obrane. 

 

 Četiri igrača plus vratar u romb strukturi 1-1-2-1

Na slici su prikazana četri igrača u romb strukturi, na temelju te slike bit će objašnjeni principi u fazi napada, dubina, širina i podrška. Pozicije su sljedeće centralni branič, desni vezni, lijevi vezni i napadač. Lopta je kod centralnog braniča, u toj situaciji napadač je dubina, desni i lijevi vezni su dvije širine a centralni branič nakon odigrane lopte podrška. Naglasio bi da je potrebno imati dvije opcije za odigrati širinu kako bi se ispunio princip širina osim kada to nije moguće a to je situacija kada igrač prima loptu blizu out linije, u tom slučaju nisu moguće dvije širine zbog limita završetka prostora za igru ali takve su situacije događaju i u igri 11v11. 

 

Tri igrača u strukturi 1-2

Na ovoj slici su tri igrača, jedan centralni branič i dva vezna, lijevi i desni. U ovoj strukturi nema napadača i zato nije ispunjen princip dubine. Ako se desni vezni pomakne na mjesto napadača, onda se gubi princip širine jer ako je lopta kod centralnog braniča, on ima samo jednu opciju za dodavanje u širinu a to je lijevi vezni. Jedina stvar koja se događa ćešće u igri 3v3 u odnosu na 4v4 je broj kontakta sa loptom, zbog igrača manje, igrači će imati veći broj kontakta sa loptom, npr. igrač će imati više situacija driblinga 1v1 u igri 3v3. Ali zbog toga što igra 3v3 nema realan scenariji nogometne utakmice u smislu osnovnih taktičkih principa u fazi obrane i fazi napada ona nije najefikasnija opcija za razvoj osnovnih taktičkih principa.

Sljedeće što treba objasniti zašto igra 5v5 nije efikasnije rješenje od 4v4. U igri 5v5 svi principi u fazi obrane i fazi napada su prisutni. Razlika je sljedeća, što je veći omjer igrača na terenu situacija je kompleksnija što rezultira težem usvajanju osnova taktike kod mlađih dobnih kategorija, konkretno zagići, limači, mlađi pioniri a i broj ponavljanja taktičkih situacija je manji što znači manje iskustva u takvim situacijama za igrače. Manje iskustva znači manji razvoj u taktičkom smislu što za posljedicu ima manjak mehanizama za rješavanje taktičkih problema u utakmici. Osim manje taktičkih situacija, događa se i manje tehničkih situacija, sa povećanjem broja igrača u terenu, smanjuje se broj kontakta sa loptom što rezultira slabijem razvojem tehničkih vještina. 

Još bi dodao da u realnim nogometnim uvjetima igrač sa loptom ima tri opcije za dodavanje, prema naprijed, u stranu ili unazad. Kada su tri igrača na terenu to se ne može ispuniti. Kod pet igrača na terenu se može dogoditi da isti igrač otvara liniju dodavanja koja je već otvorena te dolazi do preklapanja i stvara kompleksniju situaciju za učenje mladim igračima i zato je kod najmanjih uzrasta potrebno se držati što više igre 4v4. 

Na temelju navedenog igra 4v4 predstavlja najidealniji omjer za razvoj. Minimalan omjer za ispunjenje svih osnovnih taktičkih principa u fazi napada i fazi obrane te omjer koji  ima najviše kontakta sa loptom računajući da su i prisutni svi osnovni taktički principi. I zato stoji ranije spomenuta konstatacija da je 4v4 najmanja manifestacija prave utakmice i zbog toga je ovo najefikasnija igra za razvoj mladog nogometaša.

Cilj članka nije da igra 4v4 bude jedini omjer u kojem bi igrači trebali igrati nogomet na treningu. Želim reći da bi to trebao biti dominantni format u kojem bi mlađi uzrasti trebali igrati nogomet. Koji će omjer u igri biti biti ovisi o cilju treninga, što trener želi postići na treningu, ako je cilj dribling, onda je logično da će na tom treningu dominirati igra 2v2 ili 3v3. Ili ako trener želi simulirati isti omjer igrača kao na utakmici, 9v9 (limači) kako bi igrači bolje upoznali svoje uloge na terenu u toj strukturi sa osam igrača plus vratar, onda to nije problem ali problem je ako igra 9v9 postane dominantna na treninzima mlađih uzrasta. U tom slučaju Vaša djeca se neće pravilno razvijati te će u kasnijoj fazi nogometnog razvoja biti rupe koje onda treba krpati. Problemi taktičke prirode još će se moći zakrpati ali tehnički problemi se u potpunosti neće moći zakrpati. 

Razlozi zapostavljanja igre 4v4

Nerijetko se dogodi da se treneri iz organizacijskih razloga ne odluče za igru 4v4 na treningu ili zbog toga što ne žele da dijete ili djeca čekaju svoj red za igru. Npr. ako trener ima deset igrača na treningu plus 2 vratara, organizacijski je jednostavnije igrati igru 5v5 plus vratari na golu ili se odlučuju na 7v7, 8v8, ovisno o broju igrača na treningu. Ali koji god da je razlog zašto se treneri ne odluče za igru 4v4, bio razlog organizacijske prirode ili zbog toga što ne žele da igrači čekaju, na taj način se igrači neće adekvatno razvijati. 

Ako Vi kao roditelj vidite situaciju da se na treningu igra 4v4 a igrači stoje sastrane i čekaju red za igru, nemoj te misliti da trener nije dobro postupio te da djeca gube minute igre. Jer zapravo je suprotno, oni imaju uvjete da se razvijaju na najefikasniji način kada kad dođu na red da igraju 4v4. Još jedan razlog zbog kojeg može doći do zapostavljanja igre 4v4 kod nas u Hrvatskoj je zbog problema sa infrastrukturom, što trenerima radi problem u organizaciji trenažnog sadržaja pa tako i u organizaciji igre 4v4. Zna biti situacija kada trener nema na dispoziciji dva gola za igru. To ne znači da se igra ne može igrati ali tu vratari gube svoju ulogu a i nema udarca na gol. Ali bolje je i to nego uopće ne provoditi igru 4v4, ako golmani igraju u polju, to ima i svoje prednosti za njih. 

Neki put je organizacijski zahtjevno organizirati igru 4v4 ili jednostavno nema infrastrukture za to ali ne postoji opravdanje da se ta igra ne provodi, naravno da nije problem ako se ne igra svaki trening ali ona treba biti prisutna u većem obujmu kako bi se mladi nogometaš bolje razvijao. Kvalitetan trener će svakako pronaći načine da je provede.

Zaključak

Za kraj bi spomenuo jednu studiju koja rađena, usporedba igre 4v4 sa igrom 8v8. Uspoređivala se količina nogometnih akcija u navedenima igrama a rezultati su slijedići, da u igri 4v4 ima:

  • Broj dodavanja – povećanje od 135%
  • Gol šanse – povećanje od 260%
  • Broj golova – povećanje od 500% 
  • Broj 1v1 situacija – povećanje od 225%
  • Broj dribling trikova – povećanje od 280%

Ove brojke su jako dobar pokazatelj benefita igre 4v4 u odnosu na omjere gdje je veći broj igrača. Igra 4v4 važna je za sve uzraste ali je od ključne važnosti za uzraste kao što su zagići, limači i mlađi pioniri. U toj igri dobit će velik broj ponavljanja za razvoj tehničkih vještina koje su dominantno primarni cilj za ove uzraste, pogotovo za zagiće i limače. Također usvajaju osnovne taktičke zahtjeve u nogometu koji se također često ponavljaju u igri 4v4. 

Osim tehničko-taktičkog razvoja, razvija se i igračeva percepcija, njegovo donošenje odluka. Igra 4v4 daje velik broj novih nogometnih situacija a nijedna situacija nije ista te će na taj način igrač biti suočen sa mnoštvo različitih problema koje treba riješiti. Što je igrač u više različitih situacija i što ih više uspješno riješava, to je njegova percepcija bolja. Nadam se da sam Vam uspio kroz ovaj članak detaljno objasniti zašto je bitno igrati na treninzima mlađih uzrasta igre 4v4 te da ćete sada češće primjećivati u kojim omjerima Vaše dijete igra nogomet na treningu te još važnije, moći ćete razumjeti što to donosi Vašem djetetu. 

Tomislav Brezović
Nogometni trener i video analitičar, UEFA A licenca

1 KOMENTAR

  1. […] Vjerojatno ste znali zamijetiti da Vaše dijete na treningu igra nogomet u omjeru 4v4 ali da li ste se ikad zapitali zašto baš igra u tom omjeru. Isto tako neki roditelji su mogli primijetiti da im dijete uvijek igra nogomet u većim omjerima kao što su npr. 8v8, 9v9. Omjer koji se na treningu koristi pri igranju nogometa je od velike važnosti za razvoj Vašeg djeteta. Nije isto igrati 4v4 i 9v9. Igra 4v4 je daleko razvojnija od 9v9 i postoje razlozi zašto taj omjer pri igranju nogometa, pogotovo kod mlađih dobnih kategorija od iznimne važnosti i ta teza će biti objašnjena kroz ovaj članak, piše 90plus.blog. […]

OSTAVI KOMENTAR

Unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovdje

Ostanite u kontaktu

Želite li primati obavijesti i novitete pretplatite se na 90plus newsletter.

Povezane objave